Kad bih mogla pobjeći, znaš li kuda bih pobjegla?
Načinila bih od sebe malenu trunčicu prašine
i nestala u knjizi. Među rečenicama napisanima tebi.
Ili bih se skutrila iza paukove mreže i plela niti
koje su lijepe za gledati jer su paučinaste i u njima je
umjetnost.
Ili bih sjela i pustila da iscurim u pukotine između pločica parketa,
zato da ostanem sazidana na mjestu na kojemu nisam željela biti.
Možda bih se pretvorila u leptiricu
šarenih krila i s onim ticalima koja idu lijevo-desno,
tako da osjetim kako je to unaprijed napipati opasnost.
Možda bih postala pogled kroz prozor.
To bi bio dobar bijeg jer bi se u pogledu uvijek moglo pogledati nešto drugo.
I, kad bih mogla pobjeći,
sasvim je izgledno da ne bih pobjegla.
Jer ne bih znala ni kuda ni kako.
Najnoviji komentari