Svašta se nađe u džepovima malenih znatiželjnih sedmogodišnjaka.
Kad pripremam robu za perilicu, treba mi jedna kutijica kako bih pospremila svo blago njegovih tajni.
Danas sam pronašla kamen! Kamen. Oblutak. Bijeli zaobljeni igrališni kamen. Svakojake misli su mi se porodile u glavi. Čemu kamen? Mogao bi poslužiti gradnji nekog zamka, ili kao obrambeni zid oko neke prilazne ceste (Za sve one silne autiće koje svakodnevno nosi u školu, ali – u kutijici!), ili kao držač papira kad na školskom igralištu crta svoje dojmove, ili, nedajbože, kao obrambeni predmet… Kamen ima mnogo lica. Ja sam ga vrijedno pohranila, u teglu s cvijećem. A. se nakostriješio, potražio ga je i pospremio u najtajnovitiji džep na svojim hlačama. Rekao mi je, poprativši to prijetećim pogledom ispod obrva, neka ne diram njegove džepove! Šmrc! Dirati neću, ali tko će mi odgovoriti na hordu upitnika u mojoj glavi? Samo mi je servirao: Kamen je tu da bude pri ruci. Nikad se ne zna za što mi može zatrebati. No, krasno!
Jednom sam našla češer. To mi je bilo nekako objašnjivo. Vjerojatno će poslužiti umjesto drveta u nekom budućem naselju. Pa listove svakojakih boja, to je pod normalno. Naravno, svi znamo za što će nam listovi u džepovima. Našla sam i dio neke naplavine. To nosi još s ljetovanja, uopće ne znam kako meni svaki put promakne, a on je uspije preseliti iz džepa u džep, iz skrovišta u skrovište. Sasvim sigurno mu je neophodna! Pronašla sam i neupotrebljivi novčić, svijenu spajalicu, poklopac od flomastera, pola bajadere, šibe svih dimenzija, dužina, debljina i vrsta, nejestive plodove svakojakog grmlja i žbunja, papiriće, kotačiće, kolačiće i špagice … I sve to u džepovima njegovih hlača. Onda je sasvim jasno zašto trenirke ne želi nositi i zašto su mu najdraže one hlače koje imaju i džep na koljenima, i džep u džepu, i nekoliko džepića sa strane, i jedan duguljasti na lijevom boku i jedan pojačani na desnom. Jer, nikad se ne zna što mu može zatrebati, ni kada, a važno je i da bude pri ruci.
Štogod, nekako mi se čini da je bitna maštovitost i tajanstvenost tajnovitog predmeta. Jer, zamislite lica ostalih sedmogodišnjaka poredanih u krug na jesenskoj travi, raskuštranih glava zbijenih na kup i krezubih osmijeha punih mudrih zamisli kad jedan od njih iz svog najnevidljivijeg džepa izvadi, na primjer, zahrđali stari čavao! Pa, gdje im je onda kraj…