U svijetu književnosti povremeno se, kao nenadani bljeskovi, pojave umjetnici koji svojim stvaranjem istovremeno kroje nasušno potrebne nove žanrove.
Oni koji vezu riječima smisao puteljcima nesvjesnog, a tako očito serviranog na švedskom stolu realnosti.
Putujući ovom pričom, pritom poprilično sigurna kamo i kako putujem, autorica me odvela na duboko introspektivno putovanje liticama.
Nimalo sugestivno ili nametljivo uklonila mi je čitalačke „štake“ kao kakva nepotrebna pomagala na kakva se kronični i utabani čitatelj ima običaj nasloniti, dok me istovremeno dovela do toga da padnem pred vlastitim uvjerenjima kako bih zacijelila i otkrila nanovo vlastite poglede na autohtonost ženskosti.
Propitkujući destruktivnost žene kao kakvog modnog dodatka kojim se uklapamo u sliku svijeta, ne mogu se ne zapitati kako smo se udaljili od ideje žene kao stamenog entiteta. U koliko uloga se preodijevamo i kad točno postajemo svjesne kako nismo ni u kakvoj predstavi, tek smo maskirane pred životom.
Između ostalog, osvijestimo se i romanima poput ovoga.
Mudro protkan citatima klasičnih djela kojima suptilno zavirujemo u priču koja se izlijeva pred nama, roman je ovijen emocijom autentičnosti.
Onog nečeg tako nam dobro poznatog čemu teško pronalazimo ime. Kao da svaku od šest junakinja dobro poznajemo, kao da smo takvim pričama na neki način disali – bilo kao sudionici, bilo kao promatrači ili tek oni koji slute svijet oko sebe.
Iznimno intiman u sažimanju same srži, a velebno širok u propitkivanju tema koje ovaj roman nose.
Strukturno prikazan kao kakav kriminalistički roman, koji to zapravo nije, fantastičan je mamac za hrabro zaći u istinske dubine o kojima autorica metaforički piše.
„Podstanarke“ žive u našim mikro i makro svjetovima. Žive prvenstveno u našim ogledalima, poznanicama, obitelji, prijateljicama. Žive u svakoj od nas kao onaj glas koji tako rijetko čujemo, a jedini je glasan i jasan putokaz kako se vratiti sebi.
Spretnim pismom kojim je uključila sva naša osjetila, autorica nas do samog kraja drži u napetosti. Bilo da ste kinestetički tip, vizualni, auditivni ili bilo koja kombinacija svega navedenog jamčim da ćete ovu priču osjetiti. Da će vam proći kroz sve sustave čovječnosti, baš onim načinom kako to vrhunski znalci svojim stvaranjem nude.
Na samom kraju usudila bih se nazvati Podstanarke terapeutskim romanom za budne i uspavane.
One budne pomilovat će, one snene – sigurna sam – probudit će.
Nataša Jukić
Najnoviji komentari