Kiša u svojim očima ima sivi mir.

Mir umotan u staklo.

 

Kad zagrlim kišu svojim prstima,

u kiši se dogodi tihi zvuk.

Miris pločnika.

Miris dima

koji ostane nakon što je netko ugazio opušak na kućnom pragu.

Miris vode.

 

Kiša u svojim očima čuva mir.

Mir zamotan u smotuljak

u kojemu su raspršeni krugovi,

zagubljene ptice

i trag koji si ostavio dahom

na staklu.

U staklenim kišnim očima.

 

Kišu i njezin mir ne znam prepoznati,

ali ću ih dotaknuti.