Kad si jaka
da možeš srušiti stege
prije nego ti se uvuku pod kožu
i napune te vodom,
plivaš.
Kad si jaka
da možeš pomaknuti bridove
nevidljivih granica
prije nego se silinom stušte na tebe
i prekriju te ciglom,
dišeš.
Kad si jaka
da možeš u gužvi prepoznati sebe
prije nego te zgaze smjerovi koraka
i postaneš bijela crta na pločniku,
postojiš.
Kad si jaka,
koji si dio sebe izgubila
među rebrima velikih?
Piši mirnoću s velikim M,
lakoću uz pomoć nota,
osmijeh zubima
i samilost pretvaranjem strvinara u sivo. Tako se postaje jaka.
A jakost je, meni,
jednaka ljubavi
koju čuvaš u svojoj srčanoj kutiji.
Najnoviji komentari