Danas je magla zakrčila pogled. Zabijelila je daljinu. Objesila se po ogoljelim krošnjama i sakrila sve sjenice i vrapčiće koji su drhturili od hladnoće, i sakrila djecu u parku koja su prštala od veselja jer su se skrivala sama od sebe, i sakrila vlažne drvene klupe na kojima nitko ujutro nije sjedio. Pojačala je lavež pasa i iskričavost zimskog jutra.
Magla je podatna.
Hladna je i vješta.
Ako bi htjela, mogla bi se sakriti pod maglu. Uzeti k sebi svoju bol, staviti je u džepove zimske jakne i uz pomoć vještine magle praviti se da te ništa ne boli. Ali zašto bi to htjela? Bolje je bol ubaciti u peć i žaračem ju pogurati dublje da brže izgori.
Ako bi htjela, mogla bi se nasloniti na sklisko stablo u parku i uz pomoć magle disati duboko. Izdisati sve što ne voliš i sve zbog čega imaš dublje bore oko očiju i gledati kako se pretvara u ledeni oblačić. Ali zašto bi to htjela? Jednostavnije je ujutro u kupaonici sve pretvoriti u pljuvačku i za njom pustiti vodu pa spustiti zahodsku dasku.
Ako bi htjela, mogla bi svinuti noge na onoj klupi, nasloniti bradu na koljena i gledati vrhove svojih zimskih čizama. Pustiti da kroz tebe prođe osjećaj nesretnosti koji ne želiš nositi u sebi, pustiti ga da se izgubi u magli pa se onda sjetno nasmiješiti. Ali zašto bi to htjela? Ljepše je napisati tu nesretnost na papir pa onda čak reciklirati taj papir. Da ode. Sigurnija si da će otići kamionom za otpad, nego da će nestati u magli.
Ja volim maglu. Volim je ponajviše kad mogu zažmiriti i zamisliti što će sve lijepo izviriti iz nje sutra ujutro, kad ju sunce oslobodi. Što će sve novo otkriti. Što će nastati iz jedne obične magle koja je tako jako bijela da zove da uzmeš bojice i crtaš po njoj. Eto, to možeš, oboji maglu i sve će opet dobiti oblike i osjećaje. Samo nemoj zažmiriti zbOg magle. To što je zakrčila pogled, ne znači da je pobrisala dan.
Dan je i dalje tvoj.
I pogledaj, ipak se i u magli vide odsjaji uličnih svjetiljki i treperenje adventskih svjetalaca!
Najnoviji komentari