POKUCATI SUNCU

jutarnje Sunce
pothlađeno od zimske hladnoće
sramežljivo jer te ne poznaje
bezbojno zbog daljine
zakuca po staklu

i naglo se pitaš gdje si
tko si

zašto jesi ili zašto nisi

jutarnje ti Sunce daruje slobodu
i oduzme upitnike
upakira te u boju toplote
u sigurnost
u slobodnu maštu
i ti prigrliš tu svakodnevnu slobodu da
znaš gdje si
da znaš tko si

i da znaš da jesi jer se smiješ

i da nisi jer imaš sebe

bezbojno obojaš
a pothlađenost zagriješ
osmijehom

po staklu zakucaš
Suncu
natrag