U kojem je trenutku ovo društvo zaboravilo da djeca imaju moć, da znaju, da su sposobna za svjetove i svemire, da od djece treba učiti i da djecu treba pustiti misliti?
U kojem se trenutku u ovom društvu dogodio klik na amerikanizaciju i nazadovanje koje je dovelo do toga da zaboravimo pitati djecu?
Ovdje mislim na silne angažmane roditeljica i roditelja oko darivanja učiteljica! (Naravno, ne mislim samo na to, ali tu mi je danas fokus.)
Prvo – u razredu sjede djeca. Zovemo ih učenicima.
Drugo – učiteljica je učiteljica učenicima. Ne mamama i tatama.
Treće – svaka pristojna učiteljica voli i cijeni svoje učenike i najsretnija je kad ostvare napredak, usvoje novu vještinu i nauče svladati nešto što se nekada davno činilo nesavladivim.
Četvrto – jesam li napomenula da su učiteljice učiteljice učenicima 
?
?Peto – niti jedna pristojna učiteljica ne želi dar od roditelja svojih učenika. Njezino srce kuca za učenike.
Sve bi te učiteljice duboko u srcu više voljele da svekoliko napredno roditeljstvo dopusti učenicima da SAMI odaberu darove za njih. Naravno, ja čak ni ne opravdavam darivanje na kraju svake školske godine, toliko sam rigidna 
, ali na kraju četvrtog, osmog pa opet četvrtog (ili trećeg) znak je pažnje i to je ok. I onda TREBA PUSTITI DJECU-UČENIKE DA SAMI ODLUČE ŠTO ĆE DAROVATI SVOJOJ UČITELJICI.
, ali na kraju četvrtog, osmog pa opet četvrtog (ili trećeg) znak je pažnje i to je ok. I onda TREBA PUSTITI DJECU-UČENIKE DA SAMI ODLUČE ŠTO ĆE DAROVATI SVOJOJ UČITELJICI.Da organiziraju proces, izračunaju koliko im novaca treba, potraže što žele, zatraže materijalnu roditeljsku pomoć, odaberu papir za zamotavanje, napišu zahvalu… Kužite – društvo je polupalo sve lončiće!
Umjesto da UVAŽAVA i potiče djecu na samostalnost, istraživanje i poduzetništvo, ono sve zakuca o pod. Pa se mame- helikopteri i tate-helikopteri i sve druge vrste roditelja organiziraju u WhatsApp-grupama i krenu se svađati što će kupiti učiteljici.
TKO što će kupiti?
Djeca su pritom na iPadovima 
i većinom i ne znaju da je kraj školske godine … Tko je vidio napraviti mapu crteža i zahvala učiteljici, to NIJE LIJEPO! Pa se onda veliki udružuju u još jednom kompeticijskom ringu.
i većinom i ne znaju da je kraj školske godine … Tko je vidio napraviti mapu crteža i zahvala učiteljici, to NIJE LIJEPO! Pa se onda veliki udružuju u još jednom kompeticijskom ringu.Kužite, lončića ni nema, toliko su polupani da se više ni za ovo ne mogu koristiti kao metafora, društvo je ubilo čak i polupane lončiće.
Pustite djecu neka biraju i osnažuju s biti učenicima i dopustite učiteljicama da budu radosne i sretne dok gledaju svoje pačiće koji postaju labudovi. Uplitanjem u svaku potku djetetova odrastanja, stvarate isključivo i jedino pogrešan smjer.
P.S.
Na ovo me ponukala činjenica da roditelji studenata idu na konzultacije profesorima ne bi li pitali zašto je njihovo mileno dijete dobilo 4. True story. True story from Croatia. True story which multiplies!
Najnoviji komentari