Ne volim pričati priče, ali volim doživljaje. Izrastaju iz prošlosti. A prošlost ima mnogo sjena i niti jedna nije prava. Doživljaji su ono što dođe iz osjećaja prema sadržaju, i zato su stalno drukčiji. Doživljaji nisu događaji, oni događaje multipliciraju pa postajemo bogatašice bogate pričama.
Moje priče su šminkerice. Znaju se urediti, uzeti dobre epitete, pokupiti pjesničke slike s prozora, malog okna pored kupaonice, slušaju dobru glazbu, nekad ih taktovi potpuno rasplešu, vesele su, uvijek furaju najnovije cipele i naušnice od bakra, jer te nemaju svi, uređene su, sređene i dobro ih je vidjeti. Ali ipak su pocufane. Kad se pogledaju u staklu, ono je neodgodivo i bezrezervno – razbijeno.
Kroz staklo se vidi i na drugu stranu.
