Jesmo li skloni siječanjskim depresijama zato jer na portalima piše da su siječanjske depresije pojava u godini koju moramo, valjda, proslaviti?
(Depresija je ozbiljno stanje, a ovakve “upute” to stanje guraju pod normalnost. Zastrašujuće.)
Pratim medijske eskapade pa vidim kako je odlično pokrivena svaka godina – prvo imaš tu depresiju u siječnju, slaviš je tako što se spakiraš ispod dekice i gledaš u daljinu, onda dođe vrijeme karnevala pa makneš onu masku koju inače nosiš i staviš neku blještavu i suprotnu sebi, opet se spakiraš u nešto drugo. Pa onda krene uskršnje ludilo, nabrijano i bespotrebno, umjesto mira i zahvalnosti kupuješ glinene piliće i kokice, čokoladne zečeve i nastojiš barem mjesec dana prije samog blagdana ukrašavati svoj svijet žutim ovalnim ukrasima.
Pa onda krene meteorološki mjesec, mediji te informiraju da nikad još godina u to vrijeme nije bila ovako hladna ili ovako vruća, prijete nam pijavice, tsunamiji, poplave ili požari, ubojstvo pupova, pčela i biljaka i godišnjih uroda. Pa se opet pokriješ dekicom ili se razgolitiš pod prehladnim klima-uređajem, ovisno o meteorološkim izvješćima, i živiš proljetnu depresiju. Tako piše na portalima.
Onda dođe ljeto. Sad pratiš gdje putuju i što po bahamima, maldivima, indokinama i njuzelandima rade blum i maja, ella i ostale Zvijezde iz domaćih sapunica. A ti odmaraš na ležaljci i štancaš depresiju jer nisi na egzotičnom mjestu. Ne bi ti depresirala, ali kad tako piše…
Pa dođe jesen. Tmurna. Ja volim jesen, ali svugdje je definiraju umirućom. Pa skužiš da si umorna od godine, poslova, zadataka i da bi nešto trebala započinjati, a zapravo još završavaš sve ono što se vuče od siječanjskih depresija. Pa dođu Sisvete, a to je odlično vrijeme da ti se servira depresija jer zašto bi se s ljubavlju, zahvalnošću i ljepotom osjećaja sjećala svojih mrtvih, bolje je da kupuješ krizanteme s cvjetovima veličine dječjih glava i tako pokažeš svoju ljubav i to da si osoba koja zna kako se nalaže ponašati. Depresija, lagana, u bojama umjetnih krizantema.
I – konačno dođe trenutak za božićno ludilo, 3. studeni je odličan početak za potrošačko bombardiranje. Sve vam treba i sve morate nabaviti na vrijeme, barem dva mjeseca prije Božića jer, u suprotnom ćete, pogađate, naglo biti u ozbiljnoj depresiji. I morate se dobro organizirati oko pečenja barem 15 vrsta kolača… Prođu božićni dani i eto, čekaš novu Novu godinu, pod dekicom i u pravom depresivnom stanju, ako si visokosvjesna kako uskoro počinje siječanjska depresija…
A možda možeš drugačije? Probuditi svoju svijest, organizirati svoj svijet, živjeti u svom Svemiru i njegovati ljubavnost prema sebi i svojim ljudima-ljubavima, zanemarujući medijska naklapanja. Umjesto skrivanja pod dekicom šetati kudgdje i voljeti življenje. Zagrliti sebe i druge. Posvetu sebi možeš odraditi promišljanjem, a lagodno življenje suprotno objavama na portalu koje definiraju vrstu mjeseca u kalendaru i način kako ti se može ubiti normalnost. Na tebi je – želiš li štancati svoju depresiju jer piše da trebaš? Depresija je ozbiljno stanje, nije to što piše na portalu, a svjetovi nam trebaju biti obilježeni gledanjem. Kad gledaš, vidiš boje i vidiš daleko. Ne mogu ti smetati siječanjska magla, tmurni oblaci, teške kiše, goruće vrućine… Ništa ti ne može smetati, kad si svoj.