U SUMRAKU

U vodi na pločniku vidjela sam oči. Svoje.
Okrugle i bez sjena. Na dnu.
Pomaknula sam cipelom vodu i oči
su postale ravne. Moje.

U vodi na obali vidjela sam oči. Svoje.
Val ih je odnio prije nego sam uspjela
vidjeti boju. Moju.

U vodi kojom sam ispirala tvoje tragove s ruku
vidjela sam oči. Svoje.
Smiješile su se. Mojim osmijehom.

U vodu u rijeci skočila sam.
Oči sam ostavila u travi. Svoje.
Bio je kraj dana i sjene, boje i osmijesi postali su nevidljivo.

Kad sam zažmirila, zapravo sam otvorila oči
i bila sam sama u sumraku. Svome.