Česte su pogreške u upotrebi imenice kći.
Čujemo: Njezina kćer je jako simpatična. ili Poznajem tvoju kći.
U gornjim primjerima zamijenjeni su oblici nominativa i akuzativa:
➡️nominativ jd. glasi KĆI
➡️akuzativ jd. glasi KĆER.
Pravilno je:
Ovo je moja KĆI. (jer je kći u rečenici subjekt, vršitelj radnje, mora biti u nominativu; pitamo TKO? ŠTO je ovo?) i
Ana ima KĆER Petru. (jer je kćer u rečenici objekt, predmet radnje, treba biti u akuzativu; pitamo KOGA? ŠTO? ima Ana?).
KĆI i MATI jedine su imenice ženskoga roda u hrvatskom jeziku koje se u kosim padežima zadržale izumrle ↕️ oblike stare r-sklonidbe. To znači da u kosim padežima (a to su G, D, A, L i I) zadržavaju “umetak” -er-:
G kćeri, D kćeri, A kćer, L o kćeri, I s kćeri
G matere, D materi, A mater, L o materi, I s materom.
( Za one koji žele znati više: imen. KĆI u kosim se padežima sklanja po i-sklonidbi, a imen. MATI po e-sklonidbi.)
U ovim slučajevima nominativ se često zamjenuje akuzativom:
❌ Gdje je tvoja kćer? Moja mater te traži.
pravilno je: Gdje je tvoja KĆI? Moja MATI te traži.
ili se akuzativ zamjenjuje nominativom: ❌ Ima jednu kći. Sreli smo njihovu mati.
pravilno je: Ima jednu KĆER. Sreli smo njihovu MATER.
POMOĆ:
Ako u rečenici tu spornu imenicu kćer ili mati možete zamijeniti zamjenicom ONA, radi se o nominativu: Moja kći je ovdje. (ONA je ovdje.), a ako je zamjenjujete zamjenicom NJU, radi se o akuzativu: Jednom ste upoznali moju kćer. (Jednom ste upoznali NJU.)
⏺️ Ali – to nije sve!
U instrumentalu su pravilna dva oblika: s KĆERI i s KĆERJU, a pravilna je i imenica KĆERKA.